субота, 13. фебруар 2010.

One chance?


razmisljam danas.
Sta ako nikad ne odem u Indiju?
Ili ako ne budem imala staru zutu bubu?
Kontam.
Toliko mnogo mogucnosti a tako malo vremena.
Na primer:
Volela bih da budem DJ. Onaj pravi, pravcati DJ. Da vrtim one ploce kao manijak, i da to zvuci fnomenalno.
Ili .. da sviram klavir. Tako mala stvar a stvara toliko veliku emociju.
Da plivam sa delfinima.
Uvek sam htela da surfujem okeanom, i sama biram saru daske.
Motorom proputovati svet?
Zelim da odem u Afriku i Indiju. Zelim da upoznam onaj narod. Njihov narod.
Volela bih da zivim u Egiptu, bar mesec dana. Kleopatra, piramide, faraoni, mumije, kamile, pustinja. Ne mozes to sve za 15 dana.
Zaista zelim da obidjem sve.

Hocu... hocu da ljudi u autobusu procitaju moje ime "Na danasnji dan". Zelim da napravim nesto veliko, od ovog malog zivota. Sve vise mislim da mi klizi kroz prste, a da nista ne uspevam.
Umem da crtam, ali ne dovoljno dobro, umem da pevam, ali ne dovoljno dobro. Umem da pisem, ali nisam sigurna koliko dobro.

Jos jedan mrav u mravinjaku. Toliko mala, a ponovo toliko velika.
Sa mnogo zelja a malo vremena. S' ciljem da napravi nesto veliko, ali stoji s' pocetkom na kraju.

Zelim da vidim svet, da vidim ljude, da uradim nesto vredno, znacajno, za mene ali i za druge.
Danas umem da se borim samo recima, vidicemo da li ce me sutra te reci podici i pomoci.
I belive that world will be mine. It's one and only chance to survive - by beliving.

Sa velikim zeljama, iz kutije pretrpane snegom, javljam se i odlazim,
vasa i svoja,

T.

1 коментара:

Lucy Lovelace је рекао...

shto se pisanja tiche savrsheno je :D
shto se misli tiche, delim ih. zhivot je kratak, a opet je neshto najduzhe shto imamo. nadam se da cesh - zapravo da cemo obe - naci srecu i iskoristiti zhivot i mogucnosti do kraja :D

^_^

Постави коментар